*Povratak u svijet blogova:napuštanje i povratak*

Jaoo kako sam poželila pisati ovdje,iznosti emocije,mišljenja....
Općenito mi je nedostajalo ovo mjesto.Ne znam kako bih mogla krenuti pisati ovaj post,ali se još uvijek sjećam,ovo je moj 34. post po redu na mom blogu.Krenuti ću od početka.Ja sam svoj blog počela pisati u septembru 2015.godine.Svoj sam blog 'pokrenula' jer sam oduvijek željela tako da pišem,na taj način.Vremenom sam se i upoznala sa svijetom bloga,u početku sam mnogo čitala postove drugih blogera,stekla sam čak i par prijatelja...naravno,dešavalo se tu i nekih prepreka,ali kad god sam nailazila na prepreke ,vraćala sam se i ponovo ih preskočila.Pisala sam o svemu i svačemu,jednostavno kada steknete neku navika onda i težite ostavrivanju tog cilja.

 Svaki čovjek ima mnogo obaveza,ali uvijek ima ona jedna obaveza koja ga odmara,da li se to čak i može nazvati obaveza,kako god,svi mi znamo da nečemu težimo.Ja lično,znam da sam težila da pišem redovno svoj blog.Ali je tada došlo proljeće,ako me pamćenje služi.Bila sam završna godina osnovne škole i željela sam imati što bolji uspijeh u školi da bih se mogla upisati u gimnaziju jer je potrebno da date sve od sebe.Znalo se tu desiti i da nekada ne stignem jesti ili čak spavati od silnih obaveza.Kažu da je škola u koju sam išla jedna od težih osnovnih škola.Tako da sam učila i do 7 sati dnevno,a nekada se znalo desiti da dodjem kući i sa ulaza,spuštam rusak,presvucem se i bacim se na posao-počnem učiti.A kraj je bio koban,iz svih smo predmeta imali pismene,završene testove gradiva iz cijele godine....ma ja to ne bih ni da se podsjećam.Ali na kraju ,zabilježila sam odličan uspijeh 5.0 i proglašena jednom od najboljih 5 učenika generacije.Uslijed toga,javio se nedostatak vremena,jednostavno nisam više imala vremena doći pred laptop,sjesti i pisati,jednostavno,više nije bilo vremena.Nakon toga,sredinom juna sam se razbolila,a ozdravila početkom juna.Već tada je prošao izvjesni period od kako nisam objavila niti jedan post.Ali juli i august su mi bili puni obaveza,išla sam na neka putovanja,a kada sam se vratila,priremala za novo iskustvo-srednja škola.Dakle,krenula sam u gimnaziju,ali o tome ću pisati neki drugi post.

I baš prije par dana ,ponovo mi se vratila želja za pisanjem,mada se ona nije nikada ni izgubila,već je nekako ''zatajila'' u meni.I odlučih ja da sjedem i napišem ovaj post.Ja se nadam da ste kroz moj post shvatili kako ljudi bivaju primorani odustati od nečega da bi dobili nešto.Ali opet,postoji riješenje.
Nadam se da vam se moj post svidio i pretplatite se na moj blog

❤️xoxo,❤

 Muri